Davor Mojaš rođen je u Dubrovniku 1952. i svoj teatarski i redateljski opus gotovo isključivo vezuje uz Studentski teatar Lero u kojem je od 1975. redateljski ostvario šezdesetak predstava, dvadesetak autorskih projekata i desetke scenskih programa i svekolikih raznih događanja. Na scenu je postavio djela Čehova, Brechta, Šehovića, Vvedenskog, Rozewicza, Jarryja, Držića, Becketta, Harmsa, Majakovskog, Witkiewicza, Ivšića, Vojnovića, Šklovskog, Galczynskog, Ionesca, Terentjeva, Milišića, Cavea, Lennona, Gučetića, Gleđevića i drugih autora, a od 1990. i ciklus vlastitih autorskih projekata. Predstave su mu igrane na Dubrovačkim ljetnim igrama i Dubrovačkim danima mladoga teatra, Splitskom ljetu, IFSK-u, Bienalu mladih Mediterana, BRAMS-u, Mladom otvorenom teatru, Teatar-festu, EUROKAZ-u, PUF-u, Karanteni, Festivalu glumca, Danima hvarskog kazališta i na drugim hrvatskim festivalima te na gostovanjima u inozemstvu: Londonu, Beču, Bologni, Manchesteru, Coventriju, Liverpoolu, Glasgowu, Krakowu, Cambridgeu, Kielcu, Fiuggi, Solunu i dr. Ostvario je ciklus od šest autorskih predstava s Kazalištem Kuntrata iz Sv. Filipa i Jakova. Režirao je i u Kazalištu Marina Držica, HNK I. pl. Zajca i Teatrinu, pisao je scenarije i režirao razna prigodna i druga umjetnička događanja. Objavio je zbirku pjesama, nekoliko dramskih tekstova, memoarskih zapisa, knjige proze (Miris veluta, Stanje lune, Kazalište Isprazni, Trag miholjica, Viatik Conte Iva, Nesan Marina Držića), grafičko-književnu mapu Buđenja gospođe Roze s Rudolfon Paterom, uredio Lerovnicu - monografiju Studentskog teatra Lero, objavio brojne književne, esejističke i publicističke tekstove te feljtonske prinose u hrvatskim časopisima te prozu i drame na Trećem programu i Dramskom programu Hrvatskog radija. Glavni rednik je časopisa Dubrovnik. Godine 2017. dobio je Nagradu Grada Dubrovnika. Trideset i tri godine bio je novinar i urednik na Hrvatskom radiju Radio Dubrovniku a kao komentator-mentor zaslužio je mirovinu.
