Vienna Berlin Music Club — ili Philharmonix kako sami sebe nazivaju. Osnovani od strane članova Berlinske i Bečke filharmonije, Philharmonix svira sve što su oduvijek željeli svirati. Njihov zaštitni znak: briljantni aranžmani, neusporediva virtuoznost, a prije svega nesputana radost zajedničkog muziciranja koja se u nekoliko sekundi prelije na slušatelja. U svojim briljantnim novim obradama uz klasična djela obrađuju pop, jazz, swing, folk glazbu, klezmer i poznate melodije iz velikih holivudskih filmova. Oni donose dosad nečuvene, originalne aspekte u sve skladbe - i vješto kombiniraju stvari koje inače ne pripadaju zajedno. Dakle, nije sve klasična glazba; ali sve ima glazbenu klasu.
Njihova je glazba pod utjecajem zvučne estetike i tradicije vrhunskih orkestara za koje i rade: Thilo Fechner (viola), Daniel Ottensamer (klarinet) i Ödön Rácz (kontrabas) sviraju s Bečkom filharmonijom; Stephan Koncz (violončelo) i Noah Bendix-Balgley (violina) s Berlinskom filharmonijom. Pridružuju im se izvrsni solisti Christoph Traxler (klavir) i Sebastian Gürtler (violina), koji je uz Stephana Koncza i skladateljski voditelj ansambla. Njihova težnja: 'Glava se mora radovati, srce likovati, a noga trzati'.
Ansambl snima ekskluzivno za Deutsche Grammophon i objavio je svoja dva albuma 'The Vienna Berlin Music Club Vol. I' i 'The Vienna Berlin Music Club Vol. II’ 2018. i 2019. U rujnu 2022. objavljen je treći album ‘The Vienna Berlin Music Club III’. ‘Klasična glazba bez granica’ — rijetko koji naziv kategorije bio je prikladniji nego u slučaju Filharmonije, koji su 2018. godine dobili nagradu OPUS KLASSIK za svoju prvu snimku. Stručnost u klasičnoj glazbi koju pokazuju svi članovi ne predstavlja prepreku, već nadahnjujuće otvara vrata novim iskustvima slušanja.
Filharmonija se redovito pojavljuje u Wiener Konzerthausu. Ovdje su nekoliko sezona održali pretplatnički ciklus u Velikoj dvorani, kao iu Berliner Philharmonie, Tonhalle Düsseldorf, Kulturpalast Dresden, Philharmonie Essen, Philharmonie Luxembourg i Elbphilharmonie Hamburg.
--
Foto (c) Max Parovsky
