Veljak, Vid

Vid Veljak (1996.) istaknuo se na hrvatskoj i međunarodnoj sceni kao jedan od najmlađih, najtalentiranijih i najsvestranijih violončelista, briljirajući kao solist u klasičnoj i suvremenoj glazbi. Njegova umjetnost također se proteže na komornu glazbu i eksperimentalne projekte, odražavajući široki i avanturistički glazbeni identitet.

Violončelo je počeo svirati s tri godine pod vodstvom Tatjane Skljarenko, a ubrzo zatim nastavio kod Maura Šestana u Rijeci. Njegov talent vrlo rano je prepoznao istaknuti violončelist i pedagog Valter Dešpalj, koji ga je pozvao da se pridruži njegovoj klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je s uspjehom položio prijemni ispit s 14 godina i diplomirao 2017. godine. Od 2012. do 2015. paralelno je studirao na Međunarodnoj glazbenoj akademiji Kneževine Lihtenštajn u klasi Jensa Petera Maintza i V. Dešpalja. Od 2016. do 2018. usavršavao se kod Romaina Gariouda u Parizu. Pohađao je majstorske tečajeve kod uglednih violončelista poput Giovannija Sollime, Enrica Bronzija, Lászla Fenyöa, Miklósa Perényija, Gustava Tavaresa, Michaela Flaxmana, Xenie Janković i drugih.

Pobjednik je brojnih natjecanja, uključujući Međunarodno natjecanje Antonio Janigro u Poreču i Daleki akordi u Splitu.

Osnivač je i član Riječkog klavirskog trija, zajedno s pijanistom Filipom Fakom i violinistom Krunoslavom Marićem. Također je član međunarodnog ansambla za suvremenu glazbu Synchronos. Tijekom studija, uz usavršavanje kanonskog repertoara, posvetio se izvođenju suvremene glazbe za violončelo, praizvevši mnoga djela hrvatskih skladatelja, od kojih su mu neki posvetili svoje kompozicije (npr. Asterión, koncert za violončelo i komorni orkestar Tomislava Olivera - čime je postao najmlađi hrvatski violončelist kojem je posvećen koncert - Idioma I Tomislava Olivera te Koncert za violončelo Davora Bobića).

Jedan je od osnivača kolektiva NAE, koji okuplja istaknute mlade glazbenike i multimedijalne umjetnike s ciljem promicanja suvremene elektroakustičke glazbe i multimedijalne umjetnosti. Istaknuo se solističkim recitalima, izvodeći neka od najsloženijih djela za violončelo i elektroniku na Tribini suvremene glazbe u Opatiji 2018. i Muzičkom biennalu Zagreb 2021., za koji je snimljen i online recital.

Od ožujka 2019. do 2022. bio je vođa dionice violončela Dubrovačkog simfonijskog orkestra, redovito nastupajući i kao solist. Godine 2019. pokrenuo je projekt Resonance(s), posvećen snimanju djela za solo violončelo (i elektroniku) hrvatskih skladatelja, s ciljem promicanja skladbi 20. i 21. stoljeća te poticanja stvaranja novih. U sklopu ovog projekta izdao je dva albuma. Album Resonance(s) II osvojio je diskografsku nagradu Porin 2022. godine (i bio nominiran u četiri kategorije za klasičnu glazbu).

Od lipnja 2022. član je ansambla Zagrebački solisti, a u rujnu iste godine postaje vođa dionice violončela u Orkestru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U studenom 2022. gostovao je s ansamblom u sklopu međunarodne Hans Zender akademije pod mentorstvom članova Ensemble Modern.

Od 2022. godine djeluje kao profesor violončela na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je u dobi od samo 26 godina postao docent.