Nakon svog osnutka 1999. godine, ansambl Bach Consort Vienna brzo se razvio u jedan od najvažnijih austrijskih baroknih sastava, a poznati su po autentičnosti izvođenja djela iz prošlosti te želji da se svaki repertoar predstavi u što intimnijem sastavu. Osnivatelj i muzički voditelj ansambla Rubén Dubrovsky, argentinski dirigent poljsko-talijanskih korijena, jedan je od najznačajnijih dirigenata specijaliziranih za barokni i klasični repertoar u domovini, a ujedno i multi-instrumentalist te aranžer sa strašću za istraživanjem samih izvora europske glazbe.
--
Gustavo Leguizamón:
Zamba de Lozano
Hermanos Simón:
Chacarera de un triste
Atahualpa Yupanqui:
Piedra y camino
Justiniano Torres Aparicio:
La vi por vez primera
Tradicijska:
Coca Quintucha
Inchausti / Ferreyra:
Cuando muere el angelito
Andrés Chazarreta:
La telesita
Tradicijska:
La bolivianita
Tradicijska:
Canto en la rama
Dávalos / Falú:
Sirviñaco
Raúl Carnota:
Gatito'e las penas
Cuti y Roberto Carabajal:
La sachapera
Andrés Chazarreta:
Cuando nada te debía
Genaro Prieto:
Apure en un viaje
Tradicijska:
Montilla
Abel Saravia:
Chacarera de Gualiama
Porfirio Vásquez:
Mi compadre Nicolás
--
Ansambl Bach Consort Wien, odnosno bečki ansambl posvećen baroknoj glazbi i nazvan po Johannu Sebastianu Bachu, u Dubrovnik dolazi s posebnim programom Vidala, kojim će ukazati na barokne korijene južnoameričke glazbe. Vidala je naziv za jednu od vrsta argentinske tradicijske glazbe.
Rubén Dubrovsky i Bach Consort Wien istražuju, kako kažu, ovaj glazbeni kontinent, od Argentine do Venezuele, prateći drevne korijene različitih žanrova. Na programu je tradicijska glazba Argentine, Bolivije, Perua i Čilea, koju su prikupili, ili u tradicijskom stilu skladali, Atahualpa Yupanqui, Andrés Chazarreta, braća Díaz i drugi. Dubrovsky i ansambl dodaju:
„Autori mnogih pjesama nepoznati su te one se već stoljećima prenose s koljena na koljeno. Plesovi imaju korijene u baroku, s mješavinom utjecaja glazbe španjolskih kolonizatora, starosjedilačkog stanovništva Južne Amerike i afričkih robova.
Današnja tradicijska glazba Latinske Amerike proizlazi iz fascinantnog kaleidoskopa čiji razvoj nikad nije stao. Nastala je u 16. i 17 stoljeću kao rezultat sudara starosjedilačkih kultura s kolonizatorima iz barokne Španjolske i s afričkim robovima, što je iznjedrilo jednu od najzanimljivijih glazbenih sinergija u povijesti.
Španjolske melodije i harmonije stapale su se s afričkom poliritmijom i starosjedilačkim instrumentima. Glazba koja je tako nastala svirala se i kristalizirala u narednim generacijama, zadržavajući esenciju drevnih ritmova i plesova sve do danas.”
Gustavo „Cuchi” Leguizamón
(Salta, 1917. – 2000.) bio je argentinski pjesnik, pijanist, gitarist i skladatelj, ali i igrač ragbija, advokat i profesor povijesti i književnosti. U svojim je skladbama spajao argentinsku tradiciju s harmonijama klasične glazbe 20. stoljeća, Debussyja, Ravela, Schönberga. Autor je više od 800 djela.
Los hermanos Simón znači „braća Simón”, a zapravo su to bili sestra i braća, odnosno argentinski obiteljski sastav iz pokrajine Santiago del Estero. U sastavu su bili Juanita Simón, pjevačica, bandoneonist Miguel, gitaristi José i Juan te udaraljkaš i pjevač Ricardo Simón. Zajedno su nastupali od 1930-ih. Juan i Miguel Simón bili su skladatelji, a José Simón autor tekstova. Snimili su više od 200 pjesama.
Atahualpa Yuapanqui (Héctor Roberto Chavero, Pergamino, 1908. – Nîmes, 1992.) bio je argentinski skladatelj, pjesnik, gitarist i pjevač. Yupanqui i čileanska folkloristica Violeta Parra smatraju se utemeljiteljima pokreta za tradicijsku glazbu u Latinskoj Americi te pokreta nueva canción („nova pjesma”), koji je iz njega proizišao. Yuapanqui je više od trideset godina prikupljao tradicijsku glazbu po cijeloj Argentini. Mnoge melodije, izreke i stihove uključio je potom i u vlastita djela. Nekoliko je puta zbog svojih političkih stavova i pjesama morao u egzil, a 1967. godine preselio se u Pariz. Njegov cilj je bio cantar artes olvidados (pjevati zaboravljene umjetnosti).
Justiniano Torres Aparicio (Humahuaca, 1906. – San Salvador de Jujuy, 1992.) bio je liječnik, multiinstrumentalist i folklorist iz sjeverozapadne argentinske pokrajine Jujuy te jedan od prvih istraživača glazbene tradicije toga kraja. Posebno se bavio i glazbom criolla, vodio je ansambl Humahuaca te je snimio više nosača zvuka.
Chany Inchausti (Eugenio Inchausti, San Nicolás de los Arroyos, 1942. – 2008.) bio je skladatelj klasične glazbe i pjesama nadahnutih argentinskom tradicijom, kao i filmske glazbe. Bio je osnivač, pijanist i ravnatelj ansambla Los Arroyeños i umjetnički ravnatelj nekoliko diskografskih kuća. Surađivao je s tekstopiscem, skladateljem i folkloristom Federicom Marcelom Ferreyrom (Santiago del Estero, 1930. – 1993.), autorom 140 pjesama.
Andrés Avelino Chazarreta (Santiago del Estero, 1876. – 1960.) bio je jedan od prvih istraživača i skupljača tradicijske argentinske glazbe te skladatelj. Nazivali su ga i Patriarca del Folklore Argentino („starješina argentinskog folklora”). Argentinski Nacionalni dan folklorista obilježava se na njegov rođendan.
Jaime Dávalos (Salta, 1921. – Buenos Aires, 1981.) bio je argentinski pjesnik i glazbenik, na čijem grobu stoji da je „riječima izrazio šutnju svojeg naroda.” Eduardo Falú (El Galpón, 1923. – Buenos Aires, 2013.) bio je argentinski gitarist i skladatelj sirijskog podrijetla, koji je spojio „oporost i harmoniju pučke glazbe s virtuoznošću klasične tehnike te postao vodećim kulturnim ambasadorom svoje zemlje” (Washington Post).
Raúl Carnota (Buenos Aires, 1947. – 2014.) bio je argentinski gitarist, kantautor i udaraljkaš, koji je skladao pod utjecajem argentinske tradicije i američkog rocka. Vodio je i vlastiti instrumentalni trio od 1979., poslije i kvartet, a pisao je i za kazalište.
Pjevač, pisac i skladatelj Cuti Carabajal (Saúl Belindo Carabajal, La Banda, 1947.) potječe iz velike glazbeničke obitelji sa sjevera Argentine. Skupinu Los Carabajal osnovali su 1967., a Cuti Carabajal od 1988. nastupa u duu s nećakom Robertom Carabajalom (1953.) te su objavili 25 albuma, mahom autorskih skladbi u tradicijskom stilu uz obrade tradicijskih pjesama.
Venecuelanski skladatelj Jenaro ili Genaro Prieto (Santa Anita, 1941.) od djetinjstva se bavio lokalnom glazbom joropo te svirao gitaru cuatro i udaraljke maracas. Autor je više od 300 pjesama, od kojih je vjerojatno najpopularnija Apure en un viaje.
Abel Segundo Mónico Saravia (Salta, 1928. – 2008.) bio je je pjesnik, pisac, skladatelj, pravnik i političar. Skladao je oko tri stotine pjesama i predavao na Katoličkom sveučilištu u Salti te je običavao govoriti da je „ponajprije gaucho, a zatim odvjetnik i profesor.”
Carlos Porfirio Vásquez Aparicio (Aucallama, 1902. – Lima, 1971.) bio je peruanski gitarist, pjevač, plesač, svirač cajóna i autor tradicijske peruanske poezije la décima. Nazivali su ga El Patriarca de la Música Negra („starješina crnačke glazbe”) i pomogao je oblikovati više afroperuanskih glazbenih stilova. Predavao je na Folklornoj akademiji u Limi.
Argentinski tenor Francisco Brito (Salta, 1985.) glazbeno je obrazovanje započeo je s jedanaest godina. Godine 2004. preselio se u Italiju, gdje se pod mentorstvom maestra Williama Matteuzzija specijalizirao za Rossinijev repertoar. Debitantski nastup na Rossinijevom opernom festivalu u Pesaru 2006. godine označio je početak njegove profesionalne karijere.
Istaknuo se ulogama u Rossinijevim djelima na pozornicama renomiranih kazališta kao što su Teatro San Carlo u Napulju, Opera u Zürichu, Teatro Massimo u Palermu, Opera u Frankfurtu, Opera u Sydneyju i Kanadska operna kompanija u Torontu. Brito je belkantistički tenor poznat po svojoj svestranosti i po ulogama kao što su Arturo u Puritancima i Giacomo u Ženi s jezera. Među njegovim recentnijim projektima ističe se uloga Narcisa u Rossinijevoj operi Turčin u Italiji u Teatru Colón u Buenos Airesu i Operi u Lausannei.
Čileansko-švedska mezzosopranistica Luciana Mancini tražena je diljem svijeta zbog svoje intenzivne scenske prisutnosti i vokalne ekspresivnosti u repertoaru koji se proteže od renesanse i baroka do Beria i Piazzolle. U protekloj sezoni ponovno je pjevala ulogu koja ju je proslavila, Maríje u Piazzollinoj María de Buenos Aires, u Komornoj operi u Beču te u Teatru Bonn. Izvela je također nekoliko programa s Christinom Pluhar i ansamblom L'Arpeggiata diljem Europe, kao i Bachovu Muku po Mateju s Collegiumom 1704 i Vaclavom Luksom na Bachfestu u Leipzigu te Händelova Mesiju sa Simfonijskim orkestrom iz Bilbaa.
U novije vrijeme pjevala je i naslovne uloge u Rossinijevoj Pepeljuzi i u Händelovu Kserksu, u Teatru Bonn, kao i Melissu u Caccinijevoj La Liberazione u Kazalištu na rijeci Wien (Theater an der Wien). Nastupila je također u produkcijama koreografkinje Sashe Waltz: Monteverdijevom Orfeju i Purcellovima Didoni i Eneji.
Osnovan 1999. godine, ansambl Bach Consort Wien – Bachov consort iz Beča – koji umjetnički vodi Rubén Dubrovsky, ubraja se među najznačajnije barokne ansamble Austrije. Ansambl redovito nastupa na prestižnim mjestima kao što su bečki Musikverein, Theater an der Wien, Brucknerhaus Linz, Mozarteum Salzburg, Carinthischer Sommer, Barokni dani u Melku, Palau de la Música u Barceloni i Valenciji, Teatro Colón u Buenos Airesu te na Händelfestspiele u Halleu.
Repertoar ansambla obuhvaća intimnu komornu glazbu, kao i velike opere i oratorije. U duhu komornog glazbenog podrijetla, koncertna majstorica Agnes Stradner okuplja ključne članove ansambla u raznovrsnim koncertnim programima, često u dijalogu s video-umjetnošću, plesom ili književnošću.
Ansambl je objavio je nekoliko važnih live
snimki, uključujući Monteverdijevu Selva morale e spirituale (DVD, ORF) i Händelova Mesiju (CD, Gramola/DVD, Naxos). Ostala izdanja uključuju Pace e Guerra s kontratenorom Terryjem Weyem (CD, Sony/Harmonia Mundi), Vidala – Argentina and Roots of European Baroque (CD, Gramola), koje je dvaput nominirano za Nagradu njemačkih kritičara, te dvije live snimke djela Antonija Vivaldija koja su uz njih interpretirali Vivica Genaux (CD, Sony) i Andreas Scholl (CD, Gramola).
Dirigent Rubén Dubrovsky živi u Beču, a rođen je u Buenos Airesu. Umjetnički je voditelj ansambl Bach Consort Wien, s kojim redovito nastupa u Bečkom Musikvereinu i u opernom kazalištu Theater an der Wien. Od 2016. do 2023. godine bio je i umjetnički voditelj ansambla Third Coast Baroque u Chicagu. Od 2023. godine Dubrovsky je šef-dirigent državnog kazališta Staatstheater am Gärtnerplatz (Gärtnerplatztheater, ili Kazalište na Trgu Friedricha von Gärtnera) u Münchenu.
Dubrovskyjev simfonijski repertoar obuhvaća djela od 18. do 21. stoljeća, uključujući skladbe Haydna, Mozarta, Beethovena, Schuberta, Mendelssohna, Schumanna, Brahmsa, Dvořáka, Čajkovskog, Wagnera, Zemlinskog, Ravela, Blocha, Bartóka, Stravinskog, Šostakoviča, Weinberga, Pärta, Josta i Strasnoya.
Kao operni dirigent, isprva se koncentrirao na scenska djela Georga Friedricha Händela i Wolfganga Amadeusa Mozarta. Ravnao je izvedbama Händelovih opera Giulio Cesare, Rinaldo, Radamisto, Agrippina, Tamerlano, Orlando, Semiramide, Oreste, Semele, Serse, Alcina i Il trionfo del Tempo e del disinganno, kao i Mozartovih opera Mitridate, Idomeneo, La clemenza di Tito, Figarov pir, Così fan tutte, Don Giovanni i Čarobna frula.
Ostali vrhunci njegova djelovanja uključuju Krunidbu Poppeje u Semperoper Dresden, Rinalda u Boljšoj teatru, L'arbore di Diana u Valenciji, Polifema u Teatru an der Wien i The Rake's Progress u Gärtnerplatztheateru. Dubrovsky je umjetnički voditelj Festivala Hohe Tauern, koji se svake godine održava u Oberpinzgauu (Salzburg) i promiče dijalog između tradicionalne i klasične glazbe. Njegova audio i video izdanja objavili su Sony, Harmonia Mundi, Naxos, Gramola, ORF i 3SAT.
U sezoni 2024/25. Rubén Dubrovsky dirigirat će, između ostalog, Carmen, Alcinu, Toscu i Don Giovannija u Gärtnerplatztheateru u Münchenu, Orlanda i Giulio Cesare in Egitto u Operi Köln te The Triumph of Time and Truth u Teatru na rijeci Wien (Theater an der Wien).
--
Foto (c) Julia Wesely
--
