--
World music
--
Novi opus “Wonder Women” L’Arpeggiate i Christine Pluhar posvećen je ženama.
S jedne strane, to je hommage svim divnim skladateljicama 17. stoljeća, ali i svim talentiranim glazbenicama svih vremena koje su svoj talent prečesto morale skrivati iza svojih muževa ili prerano odustati od karijere.
S druge strane, Christina Pluhar svoju inspiraciju crpi i iz tradicionalne glazbe Južne Amerike i Italije te je tražila pjesme koje pričaju priče o neobičnim, snažnim, hrabrim, ali i tužnim ženama.
Prije svega je prekrasna meksička pjesma “La Bruja” (Vještica), koja simbolizira slobodu svih žena u svim vremenima i u svim kulturama.
Slavite žene u svim njihovim aspektima i sa svim njihovim talentima zajedno s Christinom Pluhar i L’Arpeggiata! Uz djela Barbare Strozzi, Francesce Caccini, Isabelle Leonarde, Antonia Bembo, tradicionalno iz Meksika...
--
PROGRAM:
Barbara Strozzi
Che si puo fare
Vincenzo Capezzuto
Isabella Leonarda (Op. 7, Bologna 1677, extraits, arr. Christina Pluhar)
Nive puer
Benedetta Mazzucato
Traditional Mexico (arr. Christina Pluhar)
La Lloroncita
Luciana Mancini
Traditional
Pizzica di San Vito
Vincenzo Capezzuto
Andrea Falconiero
La Suave Melodia
Instrumental
Barbara Strozzi (Cantate, ariette e duetti, Op. 2, Venezia 1651)
L’amante consolato
Benedetta Mazzucato
Traditional Italy (arr. Christina Pluhar)
La Canzone di Cecilia
Vincenzo Capezzuto
Francesca Campana (Op.1, Roma 1629)
È già rotto lo strale
Luciana Mancini
Improvisation
Canario
Instrumental
Traditional (Naples, 18eme siècle)
Lo Guarracino
Vincenzo Capezzuto
Girolamo Kapsberger
Toccata L’Arpeggiata
Instrumental
Francesca Caccini (Il primo libro delle musiche a una e due voci, Firenze 1618)
Lasciatemi qui solo
Benedetta Mazzucato
Francesca Caccini
Così perfida Alcina
Luciana Mancini
Traditional
Pizzicarella Vincenzo Capezzuto
Nicola Matteis, arr. Christina Pluhar, improvisation
La Dia spagnola
Instrumental
Traditional
La Llorona
Vincenzo Capezzuto
Traditional Mexico (arr. C Pluhar)
La Bruja
Luciana Mancini
--
Wonder Women
Želim… također pokazati svijetu (u mjeri u kojoj mi je to dopušteno u mojoj profesiji glazbenika)
glupa pogreška ljudi koji tako vjeruju da su gospodari visokih intelektualnih darova
da im se čini da ovi ne mogu biti jednako česti među ženama.
Maddalena Casulana, skladateljica, lutnjistica i pjevačica (oko 1544. – oko 1590.)
Na kraju renesanse, palače u Firenci i Veneciji svjedočile su procvatu ženskog talenta. No, školovanje djevojčica još je uvijek bilo iznimka i moguće samo u određenim društvenim krugovima. Time je ljepota i izražajnost sačuvanih skladbi iz tog razdoblja još zapanjujuća. Životne priče ovih skladateljica iz 17. stoljeća nadahnjuju nas, impresioniraju i duboko ganu sve do danas nesalomljivom hrabrošću kojom su se afirmirale u suvremenom društvu.
Život neudane, samohrane roditeljke poput Barbare Strozzi, koja je uspjela prehraniti svoje četvero izvanbračne djece zahvaljujući uspjehu svojih skladbi, ili života Antonie Bembo, koja je pobjegla iz Venecije u Pariz kako bi pobjegla od obiteljskog nasilja svog braka, bila primorana ostaviti svoje troje djece u Italiji i našla priznanje i zaštitu na dvoru Luja XIV., treba promatrati kao još smioniji i izvanredniji jer žene u to vrijeme nisu imale gotovo nikakva prava. U tom razdoblju sudbina žene određivala se ili udajom ili ulaskom u samostan. Ona praktički nije imala pravo donositi vlastite odluke i izbore u životu.
Tek pri kraju 18. stoljeća to se polako počelo mijenjati. U teoriji, poziv Francuske revolucije 1789. na égalité odnosio se na žene. U 19. stoljeću prvi ženski pokreti težili su ostvarivanju prava na obrazovanje, pravo na rad i pravo glasa. U Europi su postojala sveučilišta od 13. stoljeća, ali je tek 1864. prvim ženama dopušten upis. Novi Zeland je prvi uveo pravo glasa za žene, 1893. godine. U Švicarskoj žene nisu dobile pravo glasa sve do 1971. godine. U (tadašnjoj) Zapadnoj Njemačkoj žene mogu raditi bez pisanog pristanka supruga tek od 1977. godine. Bečka filharmonija je svoju prvu ženu u orkestar imenovala tek 1997. godine.
Istinska ravnopravnost još je daleko od postizanja.Iz globalne perspektive, prisilni brakovi, zabrane obrazovanja i nasilje nad ženama nažalost su daleko od toga da budu stvar prošlosti. Bitka za ravnopravnost još uvijek traje i nije je dobivena dugom kredom.
Naš program Wonder Women posvećen je ženama. S jedne strane, to je posveta svim onim divnim skladateljicama 17. stoljeća. Istovremeno, međutim, slavi i sve talentirane glazbenice svih razdoblja, koje su stoljećima morale skrivati svoj talent iza muževljevog ili prerano napustiti karijeru.
S druge strane, inspiraciju smo pronašle iu tradicionalnoj sjevernoameričkoj i talijanskoj glazbi te pjevamo pjesme o izuzetnim, snažnim, hrabrim ženama, ali i o onim tužnima.
Žalosna priča o mladoj Ceciliji, koja je nasjela na smrtonosnu prijevaru generala koji ju je prevario da povjeruje da će njezin zaručnik biti pušten iz zatvora i spašen od smrti ako mu se učini seksualno dostupnom, raširena je u mnogim regijama Italije, a također i u Sjevernoj Americi.
Legenda o La Lloroni (Ženi koja plače) nastala je u Meksiku oko 1550. Mlada žena udaje se za grubijana i rađa mu troje djece. Ali on je prevari i istuče, napusti je i odrekne se, prijeti da će joj oduzeti djecu. U očaju ubija svoju djecu i roni u valove. Od tada se pojavljuje pored rijeke kao duh, tražeći svoju djecu.
Prekrasna meksička pjesma La Bruja (Čarobnica) također je son jarocho i pjeva se i pleše u regijama Veracruz, Oaxaca i Tabasco uoči día de muertos (Dan mrtvih) i tijekom fandangosa i huapangosa, pri čemu žene plešu vješto balansirajući s upaljenom svijećom ili bundevom na glavi.
Izvorno u Meksiku, svaka žena koja je odbila poštivati pravila društva, nije se ponašala onako kako su ljudi očekivali od nje i željela živjeti život po svojim uvjetima, zvala se bruja.
Dakle, za nas ova pjesma simbolizira slobodu svih žena u svim kulturama i povijesnim razdobljima.
Pridružite nam se u slavljenju svih aspekata ženstvenosti i žena sa svim njihovim talentima!
CHRISTINA PLUHAR, Pariz 2024
--
Foto (c) Michael Uneffer
