Režija i dramatizacija: Davor Mojaš
Kostimografija: Dubravka Lošić
Autor glazbe: Petar Obradović
Scenografija i tehničko vodstvo: Mato Brnjić
Maske: Zjena Glamočanin
Oblikovatelj svjetla i ton: Antonio Ljubojević
Produkcija i organizacija: Ksenija Medović
Grafički dizajn: Nora Mojaš
Igraju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Barbara Damić, Dubravka Mrvelj, Barbara Horvat, Lući Sarić
Glas: Nike Nagy
Elementi predstave: Milan Milišić Toliko o pticama (zbirka Stvaranje Dubrovnika) / Luko Paljetak Lastavica (Pojmovnik malog čovjeka), Lastavice (zbirka Životinje iz Brehma) / Tomo Basiljević (1756.-1806.) Bilješke o malim gradovima i malim državama / Vjeran Zuppa Edipova soba / Arhivski tonski zapis s čitaće probe Maškarata ispod kuplja I. Vojnovića u režiji Ivice Kunčevića s glumcima Kazališta Marina Držića 1988. / Davor Mojaš Teatar Zidina / Aristofan Lizistrata / Golubovi prevrtači (Wikipedija).
Predstava Toliko o pticama preuzima naslov pjesme Milana Milišića koju je napisao 1972., iste godine kada Ivica Kunčević u Studentskom teatru Lero režira Aristofanovu Lizistratu. Svoj novi premijerni naslov Lero posvećuje uspomeni na svoje dugodišnje prijatelje i suradnike koji su, svaki na svoj način, obilježili bogatu polustoljetnu Lerovu kronologiju. Predstava je i posveta Vjeranu Zuppi koji je 1987. napisao Edipovu sobu uz festivalsku premijeru Feničanki na Lovrijencu u režiji Paola Magellija, nekoliko puta izgovorenu u Lerovim izvedbama. Od Grada sjena, Juga i Perivoja od gospođa do Toliko o pticama. I ne samo o njima. Toliko o pticama poetski je mediteranski amarcord isprepleten slutnjama, snovima i uspomenama koje se ne mogu, kao ljudi, odseliti negdje i ne vratiti se. One u ovom Gradu žive u svakom uzdahu onih preostalih. U koracima koji su sve kraći i sve sporiji. Tišini u koju su skriveni i utihnuli. Među kamenim venama i pitarima punim čerošpanja i bosiljka. Golubova je sve više a sve manje onih koji ih hrane. Svi zajedno u teatru ostavljeni. U Gradu koji je i Lera iznjedrio. U kojem smo i publika i glumci i ptice koje neće poletjeti.
„Ubitačan mir malih gradova u kojima malobrojne osobe žive jedne među drugima i samo s njima veoma je poguban za duh i srce svakog bića koje misli. Unatoč duševnoj tromosti i lijenosti značajnoj za stanovnike malih gradova, groznoj dosadi koja ih mući i krajnjem idejnom siromaštvu u kome životare, najmanja sitnica raspaljuje, razdražuje i oduševljava njihovu maštu u najvećoj mjeri. Ono što prolazi ulicama, ono što oni zapažaju vireći od jutra do večeri jedni drugima u prozore ozbiljno ih uzbuđuje i zaokuplja....U miru malih gradova obično je sve prazno i u glavama i na ulicama. Gotovo se nitko tamo ne koristi tim divnim slobodnim vremenom i tom nenaplativom dokolicom...U malim gradovima duh povlačenjem i samoćom dobiva ono što gubi u društvu. Tko se s drugima pravi da je slijep, riskira da pokvari vid, a tko stalno sluša druge kako bulazne, u opasnosti je da i sam iskvari moć rasuđivanja.“ (Tomo Basiljević, Bilješke o malim gradovima i malim državama)
„...Nad ovim Gradom, već dugo vremena, / sunce je noćna svjetiljka. / Ovo je Grad u kojemu, / a o tome postoje čvrsti dokazi, / sjene padaju u zagrljaj sjenama. „ (Vjeran Zupa, Edipova soba)
„Nad gradom lastavice postaju drugi grad / nenaseljen od ljudi koji u rodu ptičju / nemaju krv, ni vene letećih bića...“ (Luko Paljetak, Lastavce)
„ No vrijeme je da raščistimo jednom to: Sve su ptice – grabljivice.“ (Milan Milišić, Toliko o pticama)
Premijera 27. studenog 2023. u Teatru Lero u Lazaretima u Dubrovniku.
Predstava je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Dubrovnika.
--
(c) Željko Tutnjević
