--
Noah Bendix - Balgley, violina
Sebastian Gürtler, violina
Thilo Fechner, viola
Stephan Koncz, violončelo
Ödön Rácz, kontrabas
Daniel Ottensamer, klarinet
Christoph Traxler, klavir
--
World Music
--
Po prvi put u Hrvatsku, na 76. Dubrovačke ljetne igre stiže The Vienna Berlin Music Club, poznatiji kao Philharmonix koji svojim izvedbama spajaju klasiku, jazz, pop i swing – kombinaciju koja pomiče granice i osvaja srca svih generacija. Ansambl The Philharmonix sastavljen je isključivo od članova Bečke i Berlinske filharmonije, a upravo je njihova prva violina koncertni majstor Berlinske filharmonije! Prepoznati od strane Deutsche Grammophona, najprestižnije diskografske kuće, ovi glazbeni virtuozi uz zaraznu energiju i nevjerojatnu zabavu garantiraju nezaboravan doživljaj.
--
Ansambl Philharmonix, poznat po jedinstvenom pristupu i vrhunskoj muzikalnosti, donosi koncert ispunjen spontanošću i kreativnošću. Bez unaprijed zadanog programa, glazbenici stvaraju nove aranžmane u trenutku izvedbe, nerijetko uvažavajući i prijedloge publike. Umjetničko moderiranje koncerta osigurava da publika bude uključena tijekom cijele večeri, stvarajući jedinstveno glazbeno iskustvo koje se ne ponavlja.
--
Sastav Philharmonix svoj je program posvetio osobi koja je neizbrisivo obilježila suvremeni glazbeni svijet: Juliette Nadia Boulanger (Pariz, 1887. – 1979.) bila je dirigentica, skladateljica, orguljašica i jedna od najvažnijih profesorica kompozicije 20. stoljeća. Uz skladatelje klasične glazbe, predavala je i izvođačima i ne-klasičarima, a među njima su bili Aaron Copland, Quincy Jones, Elliott Carter, Ástor Piazzolla (kojega je nagovorila na povratak tangu), Walter Piston, Virgil Thomson, Philip Glass, Darius Milhaud, Thea Musgrave, Daniel Barenboim, Michel Legrand, Dinu Lipatti, John Eliot Gardiner, Noor Inayat Khan i Burt Bacharach. Američki skladatelj Ned Rorem jednom se javno zapitao je li on jedini američki skladatelj izvan SAD-a kojem Nadia Boulanger nije predavala; neki su kod nje bili na tek nekoliko lekcija, no mnogi su se zadržali u njezinu „razredu”.
Boulanger je također bila prva žena koja je dirigirala Njujorškom filharmonijom te Bostonskim i Philadelphijskim simfonijskim orkestrom, a bila je i prva žena koja je izvela cjelovečernji program na čelu Kraljevske filharmonije iz Londona. Potjecala je iz glazbeničke obitelji i učila kompoziciju pod mentorstvom Gabriela Fauréa, a orgulje sa Charlesom-Marie Widorom. Počela je skladati i dobila drugu nagradu na uglednome francuskom natjecanju Prix de Rome, no skladanja se odrekla kada je, sa samo 24 godine, preminula njezina mlađa sestra Lili, talentirana skladateljica.
Od 1921. Nadia Boulanger je predavala na Američkom konzervatoriju u Fontainebleauu, čijom će ravnateljicom postati 1949., a za vrijeme Drugoga svjetskog rata predavala je u Washingtonu i Baltimoreu. Vratila je na repertoar neka zaboravljena djela, primjerice, skladbe Monteverdija i Schütza, te je snažno utjecala na buduće poklonike tzv. povijesno obaviještene izvođačke prakse.
Njezini studenti obično su je opisivali kao vrlo temeljitu, ali i zahtjevnu profesoricu. Producent, skladatelj i impresario Quincy Jones pridružio se klasi Nadie Boulanger (za koju je trebalo položiti audiciju) na nagovor Lala Schifrina. Pisao je o njoj kao vrlo impresivnoj i zahtjevnoj profesorici, ali i kao o osobi bez koje ne bi postao glazbenikom kakav je poslije bio – i bez koje ne bi „izoštrio lijevu stranu mozga”: „Bila je to obuka kojom sam naučio kako da sve od simfonijskog zvuka, uključujući udaraljke, smjestim u šest redaka, što mi je poslije, kada sam uronio u svijet skladanja za film, bilo prijeko potrebno i dragocjeno umijeće. (...) Ta mi je infrastruktura pomogla utrti put prema svakoj sljedećoj fazi moje karijere.” Ipak, nije bila riječ samo o tehnici i orkestraciji, jer Jones pamti da mu je također rekla: „Tvoja glazba ne može nikada biti više ili manje od onoga što si ti kao ljudsko biće.”
Godine 1976., Nadia Boulanger za New York Times je rekla: „Obrazovati nekoga znači dovesti ih do toga da budu ono što jesu, a da se istovremeno znaju prilagoditi ograničenjima (...) no uz disciplinu treba imati i intuiciju i ljubav.
Zahvaljujem Bogu što studentima mogu objasniti gramatiku. Mogu ih razveseliti, ako imaju ikakvog talenta, i pomoći im da vide – ja ih ne mogu učiniti velikima, ali mogu učiniti da budu malo više svoji, malo bolji, s malo više razumijevanja i malo sretniji.”
