Prvi trajni i profesionalni ansambl svoje vrste na hrvatskoj glazbenoj sceni, Zagrebački kvartet, danas čine violinisti Martin Krpan i Davor Philips, Hrvoje Philips na violi te Martin Jordan na violončelu, a kao uvijek rado viđeni gosti festivala ovoga će ljeta nastupit uz istaknutog hrvatskog pijanista Ivana Krpana, koji je nakon osvajanja prve nagrade na međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu – jednom od najuglednijih pijanističkih natjecanja na svijetu - nastupio i na 69. Dubrovačkim ljetnim igrama.
--
Antun Sorkočević:
Simfonija za gudače Br. 1 u C-duru
Allegro
Giovanni Mane Giornovichi:
Prvi koncertantni kvartet u F-duru
Allegro con spirito
Andantino
Allegro
Felix Mendelssohn:
Gudački kvartet Br. 3 u D-duru Op. 44. Br. 1
Molto allegro vivace
Menuetto: Un poco Allegretto
Andante espressivo ma con moto
Presto con brio
***
Antonin Dvořák:
Klavirski kvintet Br. 2 u A-duru Op. 81
Allegro, ma non tanto
Dumka: Andante con moto
Scherzo (Furiant): Molto vivace
Finale: Allegro.
--
Zagrebački kvartet svoj će dubrovački koncert započeti djelom dubrovačkoga skladatelja. Antun Sorkočević (Antonio / Antoine Sorgo; Dubrovnik, 1775. – Pariz, 1841.) bio je diplomat i skladatelj te sin diplomata i skladatelja, Luke Sorkočevića. Mlađi Sorkočević bio je erudit, bavio se poviješću te lingvistikom i književnošću, pisao je znanstvene radove na francuskom jeziku. Bio je posljednji poslanik Dubrovačke republike u Parizu, ali i prvi gradonačelnik Dubrovnika za francuske vladavine.
S obzirom na druge poslove, Sorkočević je tako bio skladatelj-amater, no amater visokog obrazovanja. Autor je četrnaest skladbi, koje najviše pokazuju karakteristike pretklasike i klasike. Napisao je pet simfonija (uvertira), tri vokalno-instrumentalne sakralne skladbe te komorna djela. Skladbe Antuna Sorkočevića čuvaju se u blizini: gotovo svi autografi pohranjeni su u glazbenoj zbirci samostana Male braće u Dubrovniku (jedna se skladba nalazi u pohrani Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, a La Preghiera u Britanskoj knjižnici u Londonu).
Giovanni Giarnovichi / Ivan Mane Jarnović (Ragusa, 1747. – Sankt Peterburg, 1804.) skladatelj je o kojem nema mnogo potvrđenih biografskih podataka. Vjerojatno je bio sin kazališnog djelatnika Giovannija Marie Giernovichija te se spominje da je rođen „u vodama Raguse”. Osim što je „Ragusa” ime za Dubrovnik, istoimeno mjesto postoji i na Siciliji; Pisalo se da je kršten u Palermu, ali i da ima „dalmatinsko podrijetlo” pa je moguće da je odrastao u Dubrovniku. Prezime „Giernovichi” u to se doba u dokumentima pojavljuje u 26 inačica, među kojim i „Giarnovichi”, „Jarnović”, „Žarnovik” itd.
Poznato je da je od 1769. živio u Parizu, gdje je imao uspješnu violinističku karijeru, a od 1779. u Njemačkoj, gdje je, među ostalim, bio koncertni majstor dvorskog orkestra princa Friedricha Wilhelma II. u Berlinu. Veći dio života proveo je, čini se, na koncertnim turnejama, u nestalnome, čak i burnom životu, jer spominju se sukobi, dueli i zatvorske kazne.
Najviše je skladao za violinu – solistički, komorno i koncertno. Sačuvano je 17 njegovih violinskih koncerata, s tiskanim dionicama, a pretpostavlja se da je skladao tridesetak. Muzikologinja Vjera Katalinić piše da njegova djela karakterizira „izvorno nadahnuta, pjevna melodika i zahtjevna, razvijena violinistička tehnika”, a u koncertima „francuski koncertni stil”. Jarnović je napisao i devet koncertantnih dua za dvije violine, a tri dua zapravo su obradbe gudačkih kvarteta.
Sačuvana su tri Jarnovićeva gudačka kvarteta, a vjerojatno ih je napisao više. Vjera Katalinić piše da kvarteti „očituju jednak tretman prve violine kao solističkoga instrumenta te formalno-harmonijske postupke slične onima u koncertima.” Njegove skladbe tiskali su brojni europski izdavači, a skladatelji njegova vremena obrađivali su ih te su posuđivali teme iz njegovih djela.
Felix Mendelssohn Bartholdy (Jacob Ludwig Felix M., Hamburg, 1809. – Leipzig, 1847.) odrastao je u Berlinu uz salonska okupljanja koja je organizirala njegova majka. Od malih je nogu svirao klavir, violinu i violu, učio kompoziciju. Pohađao je Pjevačku akademiju (Singe-akademie) Karla Zeltera. U prostoru Akademije poslije je ravnao izvedbom ponovno otkrivene Muke po Mateju Johanna Sebastiana Bacha, omogućivši time publici 19. stoljeća da upozna opus zaboravljenog i, smatralo se, „teškoga” genija. S dvanaest je godina u Weimaru upoznao Goethea, koji ga je usporedio s Mozartom i podržavao u stvaranju. Na njegov rad utjecala je i sestra Fanny, također skladateljica, kao i putovanja po Italiji, Engleskoj i Škotskoj. Bio je glazbeni ravnatelj grada Düsseldorfa zatim dirigent u Gewandhausu, u Leipzigu, gdje je bio i suosnivač Konzervatorija. Među Mendelssohnovim djelima, karakterističnima po osjećaju lakoće i melodičnosti te po tehničkoj istančanosti, ističu se brojne skladbe za klavir, simfonije, oratoriji, popularni Violinski koncert i klasicistički gudački kvarteti.
Kvartete, op. 44, Mendelssohn je pisao 1837. i 1838., u razdoblju koje je za njega, sudeći prema biografskim zapisima, bilo vrlo povoljno: nedavno se bio oženio, postigao je uspjeh s nekoliko novijih skladbi i postao koncertni ravnatelj Gewandhausa u Leipzigu. Zapravo je najprije napisao kvartet koji nosi oznaku „op. 44, br. 2”, zatim onaj koji je dobio broj 3, a na kraju večerašnje djelo, op. 44 br. 1. Ovaj kvartet, u D-duru, spretnome tonalitetu za gudače, Mendelssohnu je bio najdraži pa ga je želio objaviti prvoga. Prvi stavak Kvarteta karakterizira zvukovno i tematsko obilje; slijedi graciozno suzdržani Menuetto (jedini menuet u njegovim kvartetima), a u trećem, polaganome stavku, pjesma bez riječi sa šesnaestinkama u pratnji. Završni je stavak pravi vrtlog, saltarello, kao u Mendelssohnovoj Talijanskoj simfoniji.
Antonin Dvořák (Nelahozeves, 1841. – Prag, 1904.) u mladosti je radio kao mesarski šegrt, za svojeg oca, no svirao je i violinu, violu i orgulje. Nakon diplome na Praškoj orguljskoj školi svirao je violu u Praškoj operi, manjim orkestrima i restoranima, predavao je, a nekoliko je puta dobio umjetničke stipendije, koje mu je dodijelio žiri u kojem su bili Brahms i Hanslick. Brahms je njegova djela preporučio svojem izdavaču, kod kojega je Dvořák inzistirao da naslovi i druge oznake uvijek budu napisani i na češkome, ne samo na njemačkome. Tri je godine predavao na Nacionalnom konzervatoriju u New Yorku.
Svoj je kasnoromantičarski stil često bojao nacionalnim koloritom, „toplim“ melodijama, ali velik uzor mu je bio Brahms, što je vidljivo u sklonosti bogatoj, apsolutnoj glazbi, simfonici, ali i u velikom interesu za komornu glazbu: napisao je, između ostaloga, 14 gudačkih kvarteta i brojna druga komorna djela, među kojima su i dva klavirska kvinteta.
Klavirski kvintet u A-duru, op. 81, nastao je 1887., kada je Dvořák je pokušavao preraditi svoj raniji glasovirski kvintet, op. 5, no na kraju je ipak napisao novo djelo. U Kvintetu je lirsku ekspresivnost povezao s pučkim elementima (utjecaj ukrajinske dumke u drugom, odnosno čeških plesova u trećem stavku), koji nisu doslovno korišteni, već inspiracija. Kao violist, često je više pažnje posvećivao gudačima, a plesni žar, melankolija i veselje izmjenjuju se nad čvrstom formalnom strukturom djela i završavaju uzbudljivim polka-finalom.
Ivan Krpan (Zagreb, 1997.) jedan je od najzanimljivijih i najuspješnijih mladih hrvatskih pijanista. Nižu i srednju glazbenu školu Blagoja Berse u Zagrebu završio je u razredu prof. Renate Strojin Richter. Na Muzičkoj Akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 2019. u razredu prof. Rubena Dalibaltayana, a poslijediplomski studij završio je na Visokoj školi za glazbu i ples u Kölnu, u klasi prof. Clauda Martíneza Mehnera.
S dvadeset godina, Ivan Krpan osvojio je prvu nagradu na međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu – jednom od najuglednijih pijanističkih natjecanja na svijetu. Njegova se karijera počela snažno razvijati pa je nastupio u uglednim dvoranama kao što su Konzerthaus u Beču, Centar umjetnosti u Seulu, Elbphilharmonie u Hamburgu, dvorana Santa Cecilia u Rimu i Gewandhaus u Leipzigu. Surađivao je s orkestrima kao što su Belgijski nacionalni orkestar, Haydnov orkestar iz Bolzana i Trenta, Simfonijski orkestar iz Daegua, Zagrebačka filharmonija i Dubrovački simfonijski orkestar.
Osim nagrade Busoni, Ivan Krpan osvojio je prve nagrade i na drugim nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, među kojima su Ettlingensko natjecanje mladih pijanista, međunarodna natjecanja u Enschedeu i u Grez-Doiceauu te Mladi virtuozi u Zagrebu. Osvojio je također 3. nagradu na 10. natjecanju Chopin u Moskvi. Zagrebačka filharmonija dodijelila mu je nagradu Mladi glazbenik godine za 2016. godinu. Dobitnik je Dekanove nagrade za 2014. godinu te Nagrade Ivo Vuljević za najboljeg mladog glazbenika u 2015. godini.
Krpanov debitantski album, u produkciji Zaklade Natjecanja Busoni te snimljen u studiju „Emil Berliner” u Berlinu, sadržava njegove izvedbe djela Chopina i Schumanna i dostupan je ekskluzivno na streaming platformi za klasičnu glazbu IDAGIO. Ivan Krpan surađivao je također s tvrtkom Steinway and Sons te je nastupao na njihovoj Prizewinner turneji, po Europi i Južnoj Koreji.
Zagrebački kvartet ustanovljen je 25. travnja 1919., koncertom u velikoj dvorani Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda. Prvotnu četvorku činili su violinisti Vaclav Huml i Milan Graf, violist Ladislav Miranov i violončelist Umberto Fabri, profesori Konzervatorija u Zagrebu. Tijekom stotinu godina djelovanja, doprinos Zagrebačkom kvartetu dalo je tridesetak glazbenika, među kojima su bili Stjepan Šulek, Josip Klima, Zlatko Balija, Đorđe Trkulja, Marija Cobenzl, Goran Bakrač, Ante Živković, Josip Stojanović, Goran Končar, Sergej Evseev, Marin Maras i drugi, a današnji sastav čine Martin Krpan, braća Hrvoje i Davor Philips te Martin Jordan.
Ansambl je rano formirao koncept svojih programa, koje čini široki repertoarni raspon: od klasike, Haydna, Mozarta, Beethovena, Brahmsa, tzv. željeznog kvartetskog repertoara, do suvremenih autora s posebnim naglaskom na hrvatsko stvaralaštvo. Djela Božidara Širole, Josipa Štolcera Slavenskog, Frana Lhotke, Antuna Dobronića, Borisa Papandopula, Mila Cipre, Milka Kelemena, Marka Ruždjaka, Frane Paraća, Dubravka Detonija i brojnih drugih redovito su na njihovim koncertnim rasporedima.
Bogata diskografija Kvarteta, stvarana tijekom cijelog stoljeća, uključuje izdanja za Jugoton, PGP RTB, Melodicom, Sastruphon, Nuova Era Records, ZYX Classic, RCA, Da Camera Magna, Croatiju Records, ZG Zoe, Cantus/HDS i druge. Posljednje albume – album s kvartetima Leoša Janáčeka i Antonína Dvořáka te povijesni četverostruki album u povodu stote obljetnice – objavila je etiketa Spona Classics.
Zagrebački kvartet odsvirao je oko pet tisuća koncerata na svim kontinentima i snimio više od 60 nosača zvuka. U nizu domaćih i inozemnih priznanja i nagrada ističe se Nagrada za životno djelo Vladimir Nazor koja im je dodijeljena 2009. godine.
