Na osamljenim, borovima obraslim liticama podno Srđa, odakle se prema zapadu pruža jedinstven pogled na otok Lokrum te Stari grad i gradsku luku udaljene skoro kilometar, godine 1222. benediktinski redovnici podižu crkvu i samostan posvećujući ih svetom Jakovu. Za vrijeme Dubrovačke Republike, osim redovnika u samostanu su boravili dubrovački poklisari pred odnošenje godišnjeg danka kojim se plaćao mir carigradskoj Porti. Nakon pada Republike početkom 19. stoljeća, samostan se ukida dok je crkva još i danas u funkciji, a ove godine proslavljaju impresivnu osamstotu godišnjicu utemeljenja. U skrovitoj uvalici podno crkve smjestila se šljunčana plaža, omiljeno kupalište Dubrovčana i njihovih gostiju.