Ljetnikovac Bunić-Kaboga, smješten na južnoj obali ušća Rijeke dubrovačke, u predjelu zvanom Batahovina, predstavlja jedan od dvadesetak najvrijednijih spomenika kulturne baštine u Hrvatskoj i dubrovačke ladanjske arhitekture iz 15. i 16. stoljeća. Ovaj ladanjski kompleks, sagrađen na vodi uključuje gotičko-renesansno zdanje s trijemom, lođom, orsanom, kapelicom svetog Bernarda i terasaste vrtove.

Plemićka obitelj Bunić, jedna od najbogatijih vlastelinskih obitelji, počinje graditi ljetnikovac oko 1520. godine. Prva faza izgradnje trajala je oko dvadesetak godina, a i danas su sačuvani svi arhitektonski dijelovi i raspored prostorija iz tog doba. Građevinu tvore jednokatna ladanjska kuća s trijemom ispred prizemlja koji se izvorno otvarao na prednji vrt sa sedam lukova.Trijem je pokriven terasom koja se na zapadnom kraju produžuje do ogradnog zida vrta, povezujući kuću i njenu lođu s kapelicom, koju je 1538. godine sagradio Petar Andrijić, poznati hrvatski graditelj i klesar, a  posvećena je svetom Bernardu i jedna je od najljepših malih kapelica na ovom području.  U kapelici je pokopan feldmaršal Bernard Caboga, koji je ostvario značajnu karijeru u austrijskoj vojsci u devetnaestom stoljeću, no, nikad nije zaboravio svoj Grad, koji je uvijek nesebično pomagao. Po starom dubrovačkom običaju kojim se odaje počast velikanima, srce feldmaršala Caboge  pokopano je u dubrovačkoj Katedrali. Osim feldmaršala poznati potomak ove stare dubrovačke obitelji, koja se prvi put spominje u 10. stoljeću, je i Marojica Caboga, za kojeg se tvrdi da je spasio Dubrovnik nakon velikog potresa 1667. godine. U ovom katastrofalom potresu u kojem je poginulo više od 3.000 ljudi, što je predstavljalo polovinu tadašnjeg stanovništva Grada, stradao je i veliki dio muške obitelji Bunić, te ljetnikovac prelazi u posjed vlastelinske obitelji Caboga.

U 18. stoljeću ljetnikovac doživljava najznačajnije promjene gradnjom stubišta te se prizemlju mijenja format i svod saloče postaje predvorje novog stubišta. Preuređenjem interijera uvode  se stilska obilježja baroka i klasicizma.   U drugoj polovici 19. stoljeća ljetnikovac Bunić Kaboga i susjedni Stay postaju posjed jednog vlasnika, te se njihovi vrtovi povezuju šetnicama. Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća gradnjom Jadranske magistrale prekida se veza ljetnikovca s rijekom Omblom, koja je bila pravi smisao gradnje ljetnikovca.

U 20. stoljeću  ljetnikovac je promijenio više vlasnika i korisnika, te je sve lošije održavan i prepušten neprimjerenim građevinskim radovima. Za vrijeme Domovinskog rata ljetnikovac je pretrpio brojna oštećenja na samoj zgradi i kamenoj plastici. Kapelica je, također. bila  teško ranjena,  a svi predmeti, uključujući i oltarsku sliku su nestali.

Ljetnikovac Bunić-Kaboga obnovljen je zahvaljujući strpljenju i upornosti Iva Felnera, doktora kemijskih znanosti, koji je uz svoje dvije sestre, posljednji potomak vlastelinske obitelji Caboga.

Iako već dugi niz godina živi i radi u inozemstvu, uvijek je bio povezan neraskidivom sponom s Dubrovnikom. U proteklih deset godina dr. Felner se u potpunosti posvetio ljetnikovcu, za kojeg ga vežu brojne obiteljske uspomene,  osigurao je donaciju zaklade Batahovina Foundation te upravljao obnovom i financijama ovog zahtjevnog projekta. Svojom upornošću, vizijom, timom i pomoći dobrih ljudi vratio je ovom poznatom dubrovačkom ljetnikovcu sjaj i diskretnu raskoš ladanjskog zdanja.  

Projekt obnove, čija je vrijednost bila gotovo 3 milijuna EURa, temeljen je na istraživanjima povijesničarke umjetnosti dr. Nade Grujić, uz arhitektonski snimak stručnih suradnika HRZ-a i idejnim, glavnim i izvedbenim projektima obnove arhitektonskog studia Vetma iz Dubrovnika, koji su svi skupa s posebnom pažnjom i posvećenosti detaljima vratili ljetnikovac u orginalno stanje. Koncept obnove ljetnikovca Kaboga zasnivao se na restauraciji građevine sa svim oblikovnim elementima vanjskih i unutrašnjih prostora, volumena i rasporeda prostorija, detalja kamenih pročelja, gotičkih monofora i trifore, vrednovanjem slojeva 16. i 18. stoljeća s dogradnjama i pregradnjama. Hrvatski restauratorski zavod angažirao se u svim fazama konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnim oslicima i kamenoj plastici ljetnikovca sa svim pripadajućim prostorima, dok su građevinske radove izvodile dubrovačke tvrtke Dom Izgradnja d.o.o i Građevinar Quelin d.o.o.

‘Neizmjerno sretan i ponosan jer smo ljetnikovcu Bunić Kaboga, reprezentativnom spomeniku dubrovačke gotičko-renesansne arhitekture, vratili dušu i srce te podarili novi život i sretnu budućnost. Želja donatorice i mene osobno je da ovaj ljetnikovac saživi kao nezaobilazno mjesto kvalitetnih kulturnih događanja u gradu Dubrovniku. Ujedno to je i poklon svim građanima  i umjetnicima grada Dubrovnika.”

Zbog svog velikog doprinosa u obnovi Ljetnikovca Bunić Kaboga, prilikom svečanog otvorenja ljetnikovca 10.07.2013. godine, dr Felnera odlikovao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite zasluge u kulturi. Dobitnik je i Nagrade Grada Dubrovnika 2014. godine, kojom mu je iskazana iskrena zahvalnost za očuvanje dubrovačke spomeničke baštine.

U obnovljeni Ljetnikovac smješteni su uredi odjela za restauriranje papira Hrvatskog restauratorskog zavoda, a dio ovog prelijepog ljetnikovca, u kojem je smještena i memorijalna soba Caboga, ima javnu i kulturnu namjenu.

Nakon više desetljeća Ljetnikovac Bunić-Kaboga, kao prvi temeljito obnovljeni dubrovački ljetnikovac,  danas sjaji punim sjajem i predviđen je kao mjesto rada i susreta restauratora, profesora, studenata, umjetnika, mjesto razmjene mišljenja, mjesto susreta zaljubljenika u umjetnost i bogatu dubrovačku baštinu. 

Izvor:

Dr. sc. Nada Grujić, dr. sc. Krasanka Majer Jurišić (O ljetnikovcu, Pripremni radovi i izrada prethodne dokumentacije)